4^th International workshop on ice caves (IWIC), Obertraun (Austrija), 5. - 11. 6. 2010.

Debele naslage leda u spilji Rieseneishöhle (foto: N. Buzjak)

U podnožju sjevernih austrijskih vapnenačkih Alpa, u selu Obertraun, od 5. do 11. lipnja održan je simpozij posvećen proučavanju speleoloških pojava sa stalnim snijegom i ledom - IWIC. S obzirom da se u tom dijelu Alpa (trenutno) zna za 14000 spilja i jama, od kojih čak 900 ima stalni snijeg i led, prostor je bio savršen za ovu temu. Na skupu se okupilo 50-ak istraživača iz Austrije, Španjolske, SAD-a, Njemačke, Švicarske, Rusije, Norveške, Italije, Slovačke, Rumunjske, Češke i Hrvatske. Svoj su rad prezentirali u 34 predavanja i postera. Radovi su bili podijeljeni u nekoliko tematskih skupina: meteorologija, glaciologija, paleoklimatologija, socio-ekonomski i povijesni aspekt te "slobodne teme". Iz Hrvatske sam bio jedini sudionik. Održao sam predavanje u koautorstvu s D. Paarom i D. Bakšićem "Some characteristics of ice and snow caves in Croatia" u kojem smo obradili fizičko-geografske uvjete i rasprostranjenost spilja i jama sa stalnim snijegom i ledom na području Velebita i Risnjaka. Rasprava nakon predavanja bila je zanimljiva i čini se da u Hrvatskoj, u dubinama Velebita imamo najdublji snijeg i led koji se zadržava tijekom cijele godine. Hrvatska je bila tema još jedne prezentacije - Z. Kern, L. Fórizs, N. Horvatinčić, É. Széles, N. Bočić, B. Nagy, P. László: Glaciochemical investigations on the subterranean ice deposits of Vukušić Ice Cave, Velebit Mountain, Croatia. U predavanju je Zotlan Kern objavio podatke o istraživanju uzoraka leda i grana iz ove spilje na sjevernom Velebitu. Terenski dio skupa održavao se na brojnim lokacijama u bližoj i daljoj okolici. Osim autobusa, često prijevozno sredstvo bile su žičare. Posjetili smo plato Dachstein koji se prostire na visini od oko 2100 m. Geomorfološki to je izuzetno zanimljivo područje čiji je reljef rezultat djelovanja ledenjaka i okršavanja. U njemu smo posjetili spilje Rieseneishöhle, Mammuthöhle i Krippensteineishöhle. Prva sadrži oko 13000 m3 leda debelog do 20 m. Ona i Mammuthöhle uređene su za posjet turista. Jedan smo dan proveli u Halstattu - središtu halštatske kulture stare 7000 godina, a koja je nastala i razvijala se uz rudnike soli. Također smo posjetili i spilju Koppenbrüllerhöhle čijim kanalima protječe dio podzemne vode s Dachsteina i otječe prema lokalnoj erozijskoj bazi - Halštatskom jezeru (dubokom čak 145 m). Posebna je atrakcija skupa bio posjet najvećoj spilji sa stalnim ledom na svijetu - Eisriesenwelt. Nalazi se u Tennengebirge, a ulaz je u strmoj stijeni 1000 m iznad doline u kojoj je gradić Werfen. Istraživanja spilje su započela 1879. godine. 1973. obavljeno je veliko istraživanje čiji je rezultat bilo otkrivanje novih dijelova i novi nacrt. Od 1920. godine u nju se vode turisti, a 1929. je proglašena spomenikom prirode. Procvat turizma počeo je 1955. godine kada je u srednjem dijelu strmca kojim se nekada penjalo pješice, završena gradnja jedne od najstrmijih žičara na svijetu. Prošle je godine spilju posjetilo oko 140000 turista. Zanimljivo je da nema električnu rasvjetu. Turistima se posuđuju ručne karabitne svjetiljke dok vodiči svijetle s baterijskim lampama i magnezijskim trakama. Godišnje se na taj način potroši oko 6000 m magnezijskih traka čija je vrijednost oko 50000 € ! U spilji nije dozvoljeno fotografiranje, no vlasnik je poprilično susretljiv prema organiziranim grupama speleologa pa je dopuštenje za malo drugačiji tretman moguće dogovoriti prije dolaska u spilju. Spilja je duga 42 km. Vertikalna razlika između ulaza i najviše točke je 407 m. Led u ulaznom dijelu zauzima površinu od oko 10000 m2 , a na pojedinim mjestima je debeo do 20 m. S obzirom na trend topljenja vrata na ulazu su ljeti stalno zatvorena kako bi se spriječio ulaz toplog zraka dok se zimi otvaranjem omogućava prirodna ventilacija hladnim gorskim zrakom. Ova tehnika daje dobre rezultate, naročito u ulaznim dijelovima gdje je zapremina leda čak porasla u odnosu na ranije razdoblje. Temperatura zraka u zaleđenom dijelu je u prosjeku 0,3-0,5° C, dok se u najvišim dijelovima penje do 4°C. Dojam: odlična organizacija, odlični tereni, puno zanimljivih i dobrih ljudi. Puno novog viđenog i naučenog. Nadam se da će se broj sudionika iz Hrvatske na sljedećim IWIC-ima povećati jer broj sudionika koji nije velik dopušta da sa svima kontaktirate i upoznate se. Sljedeći, 5. IWIC, će se održati u Italiji 2012. godine.

(Nenad Buzjak)