Međunarodni znanstveno-stručni skup Čovjek i krš, okupio je od 13. do 16. listopada 2011. u Bijakovićima - Međugorju 74 sudionika iz 7 zemalja: Slovenije, Hrvatske, Italije, Srbije, Crne Gore, Španjolske te Bosne i Hercegovine. Serija skupova pod ovim nazivom održana je osamdesetih godina 20. stoljeća u BiH, pa je ovogodišnji skup pokazao namjeru da obnovi tu tradiciju. Poticaj je došao izvana, a udomio ga je Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište „Hercegovina" iz Bijakovića koji je bio suorganizator zajedno s Centrom za krš i speleologiju iz Sarajeva, a pokrovitelj mu je bio predsjednik Federacije BiH Živko Budimir.
Prvog dana održano je sedam uvodnih predavanja čiji je cilj bio dati stanje stvari u zadnjih dvadeset godina u Dinarskom kršu. Predavači su bili: akademik Andrej Kranjc s temom o povijesti karstologije i ulozi Dinarskog krša u razvoju karstologije uopće; Andrej Mihevc s novom skicom koja teži objasniti razvoj Dinarskog krša; zatim, Ognjen Bonacci, s temom o odnosu čovjeka i krša na primjeru voda; zatim Vlado Božić s kronika zbivanja u speleološkim istraživanjima krša u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina; Jasminko Mulaomerović, koji je izložio problem uspješnog špiljskog turizma u regiji nasuprot neuspješnom u Bosni i Hercegovini; Mićko Radulović, s temom o hidrogeološkim odnosima u kršu Crne Gore i aktualnim problemima u pogledu korištenja i zaštite voda; te Boris Sket s temom stanja istraženosti račića roda Sphaeromides u Dinarskom kršu. Petar Milanović nije mogao doći zbog bolesti, ali je priložio rad o hidrogeološkim karakteristikama krša jugoistočnih Dinarida.
Ukupno je predstavljeno 36 usmenih izlaganja i 14 postera, te održana cjelodnevna ekskurzija Posuško polje, Duvanjsko polje, Livanjsko polje i natrag. Najviše radova izlagano je u sekcijama morfologije i okoliš, znatno manje (po četiri) u sekcijama biologija, kultura i turizam. Među njima je bilo nekoliko debitanata, što je veselje svakom organizatru. Važnost skupa ogleda se u pokušaju da okupi dinarske karstologe na široj holističkoj koncepciji, da pokuša dinarske veze učiniti gušćima i češćima, da ojača praćenje snažnih promjene koje se nameću u upravljanju kršem po kriterijima održivog razvoja, što je osobito urgentno za BiH, te u privlačenju mladih za ovo područje i otvaranje perspektive mladim istraživačima. Cjelodnevna ekskurzija odvijala se po lijepom, sunčanom i burovitom danu, iz Bijakovića, preko Ljubuškoga, rubom Imotsko-bekijskog polja u Posuško polje. Prvo razgledanje bilo je kod mosta na Ričini u Posuškom polju i nekropole stećaka Čitluk. Zatim je ekskurzija prošla pored rudnika boksita Studena vrila, te ušla u Duvanjsko polje i obišla njegovu jugozapadnu stranu. Ovdje su posjetili pećinu Bukovicu, koja je i danas mjesto vjerskog obreda, zatim Veliki ponor Kovači, glavni drenažni sustav polja procijenjenog kapaciteta gutanja s više od 70 m3/s, te gradinu u Stipanićima na sjeverozapadu polja. Ručak se odvijao na impozantnom Vrilu, izvoru Ričine kod sela Prisoja kod Buškog blata. Potom je obiđen krug oko Buškog jezera, zatim su sudionici otišli u Livno, gdje su obišli izvor Bistrice Duman i vratili preko Šuice na sjeveroistočnu stranu Duvanjskog polja, gdje su u sumrak posjetili Mandinu gradinu. Znanstveno-stručni odbor skupa najavio je tiskanje zbornika odabranih radova, te namjeru da nastavi održavati skup.
(Ivo Lučić)